Napomena

Biciklima na Mariju Bistricu

Na Mariju Bistricu Zoran i Mateja Briševac i Antonio Tompić odlučili su doći biciklima. Ovo je njihovo svjedočanstvo.

Krenuli smo u petak u 12:00 sati, zbog privatnih obaveza i zato što nismo bili potpuno hrabri krenuti malo ranije, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. No hrabra Mateja, Zoranova supruga, ohrabrila nas je i u ime svo troje rekla "IDEMO", i tako smo se u roku pola sata spremili (dosta stvari i zaboravili, neki!), i krenuli u podne u smjeru Majke Božje, točnije nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici. Mladom bračnom paru, roditeljima male djevojčice Une, ovo je prvi puta da hodočaste biciklom u Mariju Bistricu, a meni drugi puta.

 

Putem je proteklo sve u najboljem redu, bez pljuskova, jedino nas je u Cerju iznenadilo škrapanje laganih kapi kiše kao osvježenje - IZ VEDRA NEBA! Protumačilo smo to kao Božji znak da je s nama u vožnji i da nas prati. Duža stajanja su nam bila u Dubrovčaku Lijevom i Dugom Selu. U Dugom Selu smo se zadržali malo duže u samom centru u parku, odmarajući i razgibavajući bolne zglobove. Naša ruta bila je u startu od bazilike Sv.Kvirina, preko mosta u Martinskoj Vesi, Dubrovčak Lijevi – Oborovo -  Rugvica -  Dugo Selo -  Soblinec -  Cerje -  Kašina -  Laz Bistrički.

U subotu, 20. kolovoza, vratili smo se natrag zajedno s našim hodočasnicima koji su to jutro stigli busevima, uz pomoć katedralnog župnika Marka Karače, koji nas je primio u hodočasnički bus, zajedno s našim biciklima.

Ovo je bilo svakako vrijedno iskustvo i uspomena, te se nadamo da će nas dogodine ići veći broj, tko zna - možda još koji bračni par! 

Antonio Tompić

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION