Napomena

1. nedjelja došašća

           Iz Knjige proroka Izaije

       „Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: 'Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.' On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

 

     Svima nam je dobro poznat pojam idila. Idila, ono mjesto, ono stanje, u kojem je sve predivno. Oni trenutci kada si opušten, bez stresa, zavaljen na zelenoj svježoj travi i slušaš zvuk ptica, oni trenutci kada si neopterećen brigama koje dolaze. I nisi sam, oko tebe, uz tebe su tvoji najdraži koji te razumiju, s kojima zajedno osluškuješ mirnoću dana. I udaljeni ste od prometa, od mehaničkih zvukova hrapavih od hrđe koji ojačavaju neraspoloženje. I tako želite neka idila potraje, neka traje svakog dana, neka nam ispunja dane, blagdane, vikende, i naravno, neka svatko u idili pronađe svoj odmor.

     Danas, u prvom čitanju, i prorok Izaija, poput nas, traži idilu, idilu koja donosi mir. I dolazi mu viđenje, idila će biti u Jeruzalemu, u Domu Gospodnjem, u gradu na gori. Na gori koju promatra, koju vidi izdaleka, ali koja nije udaljena, nego obasjana slatkoćom blizine. A sve će se dogoditi na kraju dana. I sada, pitao bi se, pa kakav je to kraj dana, završetak svih dana, neki potpuni kraj ili krah svjetlosti? Ne, kraj dana je početak nečeg novog, nečeg još višeg, poput tvoje idile, trenutak za koji svatko od nas želi da traje vječno. Tada će gora doma Gospodnjega biti veliki smjerokaz, vidljiv svim narodima, pucima, plemenima. Svi će zajedno uskliknuti: „Pođimo Gospodinu, pogledaj onu veliku goru, ono ispunjenje svih svojih traženja, ono mjesto u kojem te stres, obaveze, sukobi neće osakatiti!“

     Sada, u ovom došašću, u ovom vremenu iščekivanja, uputimo se na našu goru, na onu istu goru kamo je pošao i prorok Izaija, i drugi proroci, i Ivan Krstitelj, i apostoli, i toliko mnoštvo naroda, puka, plemena. Jer na toj, idiličnoj gori, očekuje nas osoba koja nas najbolje poznaje, osoba uz koju život postaje lakši, osoba koja je život iskusila u njegovoj potpunosti. Naš Gospodin, Isus Krist, čeka, i mene i tebe, i sve nas na gori. Zato nastavi, poput njega, idilu iz svojeg srca, prenositi u svoje okruženje. Tada polaziš na goru. I ne brini se za put koji vodi do gore zajedništva, do Krista. Naići ćeš na male utabane puteljke tolikih vrijednih ljudi koji su prije tebe krenuli na put. Zato zajedno sa svojom obitelji, svojim najdražima, svojim dragim osobama, prijateljima, susjedima i znancima, uputi se prema Isusu Kristu, u čijoj blizini idila života postaje radosna stvarnost. 

Vlč. Ivan Petrović

upravitelj župe Bučica

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION