Napomena

33. nedjelja kroz godinu

Evanđelje nam donosi pitanje Isusovih suvremenika kad će biti kraj svijeta? Kroz mnoga stoljeća i tisućljeća brojni ljudi su htjeli saznati datum ‘kraja svijeta’. Neki će se sjetiti da je lani u ovo doba bila velika frka sa svršetkom svijeta koji je gotovo sigurno trebao nastupiti… jer su tako predvidjeli drevni Maji u Americi u svom kalendaru. A oni da su imali neke tajne spoznaje po kojima su to znali. To što smo mi sada ovdje jasno pokazuje da se ta očekivanja smaka svijeta nisu ispunila. Ipak, za sve one koji su od onda do danas umrli, zbilja je prestao postojati ovaj svijet i po svojoj besmrtnoj duši oni su nastavili živjeti vječnost.

 

Ako tajne spoznaje drevnih ljudi nisu pomogle u predviđanju ‘smaka svijeta’, to nas Isusove riječi u današnjem evanđelju pozivaju da se ‘s tim niti ne mučimo’. Isus nas poziva da u ovom svijetu ‘svjedočimo’ njegovu poruku, da ne odustanemo od toga niti onda ako će nas vući pred kraljeve i upravitelje‘ – dakle vlasti nekog vremena – zbog vjernosti Isusu. Što li smo mi vjernici sve čuli od naših vlasti u zadnje vrijeme u pitanjima vjere, morala i kršćanstva! Pravi pravcati progon. Te nevolje koje će zadesiti njegove zapravo će biti jači ‘dokaz‘ naše uvjerenosti u Isusove riječi jer ćemo svojom postojanošću u nevoljama posvjedočiti da su te riječi nama važne. Sitnica i nevažnih stvari čovjek se lako odrekne jer mu malo znače i ako ostane bez njih lako će ih nadoknaditi.

Da to svjedočenje za Isusa neće biti lako i zabavno pokazuju Isusove riječi da će na sud i muke mnoge kršćane predavati čak i roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Od tih ljudi mi inače normalno očekujemo podršku i pomoć, a ne neprijateljstvo i predavanje na sud i smrt. Stvarno je začuđujuće što sve ljudi, pa i svojim najbližima, mogu lošega napraviti! Nemali broj bi mogao izreći i vlastito iskustvo.

No, Isus kaže da trebamo ostati postojani kako bismo se iz takvih situacija spasili. Pritom očito Isus misli naspas u vječnosti jer veli da će neki od njegovih biti i ubijeni, dakle za ‘ovaj svijet’ neće biti spašeni.

Evo par primjera postojanosti kršćana u ovom svijetu – da ne ostanemo samo na nekoj teoriji. Traži se postojanost da ostaneš pošten i kad mnogi oko tebe kradu i tako se bogate. Trebaš biti ‘postojan’ da ustraješ u kršćanskim vrednotama i onda kad toliki oko tebe viču da si staromodan i zatucan, kao npr. referendum za brak, Molitva za nerođene. Treba biti postojan i ostati uz svoga bračnog druga kojega si jednom odabrao i onda kad se mnogi rastaju. Trebaš biti postojan i braniti ljuski život. Najjednostavniji primjer: trebaš biti postojan da nedjeljom ne ideš u trgovinu jer poštuješ taj dan za duhovne vrednote i samog sebe i trgovaca koji tamo rade.

Tu postojanost kršćani ne mogu postići ako se oslanjaju samo na sebe. Bog nam mora biti razlog svega dobra što činimo, pa makar nam se zbog toga rugali čak i naši najbliži. U vjeri znamo da s postojanošću u dobru ništa ne možemo izgubiti što s Bogom ne bi mogli opet dobiti. A bez Boga ću ionako izgubiti sve što ću bez Boga dobiti. Da, nama ljudima je muka čekati dan Božje pravde, a opet, odgađanjem izvršenja pravdeBog valjda želi i tim nepravednim, zlim ljudima pružiti nove dane i godine da uvide svoju nepravdu i promašaje i da požale, da se pokaju za zlo koje čine drugima. Zbog beskrajne Božje ljubavi, u kojoj nam je darovao život na zemlji sa zadatkom i ponudom da postignemo i život vječnosti, moguće je od Boga zadobiti i oproštenje svih grijeha i promašaja nakon iskrenog kajanja.

A naša postojanost u trpljenju nepravdi i u ne uzvraćanju istom mjerom na zlo, neće pred Bogom ostati nenagrađeno. Uostalom ako jedna godina nekako dugo traje, osobito onim mlađima, to ipak brzo prođe. Jednako tako i čovjekov život na zemlji ako i dugo traje brzo prođe. Svatko od nas započeo je svoj život jednog datuma jedne godine, po Božjem daru našim roditeljima, a završit neće nikada po Božjem daru svakome od nas. Nastojimo biti Božji ljudi dok ovdje na zemlji svoje dane i godine živimo kako bismo bili s Bogom u vječnosti gdje se dani i godine ne broje.

Vlč. Saša Jozić

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION