Napomena

11. nedjelja kroz godinu

Svaki je čovjek grješan i svaki željan spasenja. Već samim rođenjem u određenom smislu baštinimo grijeh, kao da nas prožimlje grijesima i zločinima zagađena atmosfera cijele dosadašnje povijesti. Zatim i sami dodajemo svoj dio toj zagađenosti. Nema čovjeka koji bi se mogao pohvaliti da je uvijek postupao po svojoj savjesti, da nije ovako ili onako ponizio čovjeka u sebi i nanio bol drugim ljudima. Stoga je pitanje oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica općeljudsko pitanje. I oni koji ne misle vjernički, koji se ne nadaju vječnom životu, bolno doživljavaju zlo u sebi i oko sebe i zacijelo teže oslobođenju od toga zla. No, zlo je tako golemo i gotovo sveobuhvatno. Niti jedan pojedinačni i ni zajednički ljudski napor ne može ga ukloniti. Preostaje ili složiti se s tim zlom kao nečim naravnim, što znači nijekati postojanje grijeha, ili mu se prkosno ali bez nade opirati, ili prihvatiti pomoć koju nam nudi Otkupitelj.

 

Kralj David bio je Božji izabranik, zanesen za ostvarivanje Božjeg nauma, a istodobno veliki grješnik, bludnik i ubojica. Biblija, koja ga ističe kao velikog Isusovog pretka, namjerno ne zatajuje njegove grijehe. David ničim ne može nadoknaditi zlo koje je počinio. Ne može oživjeti svoga vojnika, Uriju Hetita, što ga je zlobno poslao u smrt, ne može mu vratiti ženu koju mu je oteo. Grijeh bi po računu ljudske pravde bio neoprostiv. No, čim David priznaje svoj grijeh i silno žali što ga je počinio, Bog mu oprašta i David je opet Božji prijatelj, izabranik.

Sveti Pavao nam, nadalje, jasno tumači da nema tih dobrih djela koja bi čovjek mogao nadoknaditi za svoje grijehe i tako se svojim djelima opravdati. U kasnoj povijesti kršćanske misli, vodit će se velike rasprave oko toga opravdava li se čovjek dobrim djelima ili samo vjerom. Tko bi isticao samo vjeru, a nijekao važnost dobrih djela, zapravo bi i vjeru zanijekao. Važno je svakako znati da grijeh nije dokinut našim dobrim djelima nego smrću i uskrsnućem Kristovim.

U susretu s raskajanom ženom grješnicom Isus zapravo sablažnjava one koji kao da su na trenutak željeli zaboraviti kako je Bog bio milosrdan prema praocu Davidu. Neizravno dokazujući i svoju božansku vlast nad grijehom, Isus ovdje mnogo više ističe ljubav koju grešnik prihvaća, u kojoj se odriče svojih grijeha, te ti grijesi zapravo izgaraju u žrtvovanoj Božjoj ljubavi. Ljubav o kojoj ovdje Isus govori, zapravo je čin vjere, potpunog pouzdanog predanja u Božje ruke bez ikakve računice. Stoga ni Bog više ne računa koliko je grešnik kriv i kako će mu krivnju naplatiti, nego ga prihvaća u ljubavi. A pravednost ipak nije zanijekana, nju poravnava Krist svojom otajstveno žrtvom.  

mr. sc. Janko Lulić

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION