Napomena

10. nedjelja kroz godinu

U današnjem evanđelju susreću se dvije povorke pred gradićem Nainom, što na hebrejskom jeziku znači divan, prekrasan. Jedna povorka izlazi iz prekrasnog grada, ona koja oplakuje i iznosi „...mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice.“ Druga povorka ulazi u grad, povorka Isusa i njegovih učenika. Susreću se na gradskim vratima Naina. Isus ugleda tužnu i zaplakanu majku i sažali mu se nad njom.

 

Zastanimo braćo i sestre nad ovim trenutkom. Ovaj trenutak nam pokazuje samilosnog Boga koji ljubi čovjeka; pokazuje nam Boga koji je osjetljiv na naše ljudske tuge i žalosti; Boga koji se uvijek zaustavlja kraj onoga tko je potreban njegove ljubavi i pomoći; Boga koji će sve zaustaviti što do tada radi ili čini i tako velik i veličanstven upraviti svoj pogled na svoje maleno stvorenje, čovjeka. Isus je na putu sa svojim učenicima, ali staje, zaustavlja se i kaže uplakanoj majci: „Ne plači.“ Dotače se nosila i reče: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I ustade ponovno mladić na život, a Isus ga dade njegovoj majci. Sve je obuzeo strah Božji i slavili su Boga u sav glas! Mladić više nije mrtav nego živ... Majka više nije tužna nego radosna... Gradić Nain je uistinu prekrasan grad jer se u njemu očitovala ljubav Božja prema čovjeku...

Mogu li vjerovati da dobri Bog tako gleda i na mene? Mogu li vjerovati da On, svemogući Bog koji cijeli svijet i postojanje drži u svojoj ruci, sve zaustavlja radi mene kada sam ja u potrebi, kada vidi da sam ja zaplakan, potreban Njegove ljubavi i blizine? Ja u to vjerujem! Da je uvijek tu, onaj koji mi je najbliži jer sam njegov i da uvijek osjećam njegovu prisutnost i njegovu pomoć!

vlč. Mato Malekinušić

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION