Napomena

9. nedjelja kroz godinu

Evo susreta pred kojim smo zadivljeni. Isus je u svojemu gradu. U Kafarnaumu su se križali trgovački putovi, pa je u njemu uvijek bilo živo. Tu su se skupljale različite skupine ljudi i Isus je imao prilike za susrete. Ovaj je poseban u mnogočemu. Isus je privlačio u zajedništvo i one koji su inače bili isključivi. Židovi nisu surađivali s rimskim okupatorom. Ovdje jedan satnik šalje starješine da posreduju kod Isusa za njegovog bolesnog slugu. Doista je to neobičan prizor. Čini se da je ovaj satnik, Rimljanin, bio poseban čovjek. Obično kod vojnika ističemo njihovu hrabrost i grubost.

Prikazuje ih se kao nemilosrdne i nasilne. Ovaj satnik je drugačiji. Ima osjećajno srce. Kad bi se radilo o njegovoj obitelji, onda bismo to donekle i razumjeli. Ali ovdje je riječ o njegovom slugi. On i na njega misli i stalo mu je do njega. Sam se ne usudi poći Isusu i zato moli židovske starješine. Bio je otvoren i prema porobljenom židovskom narodu kad im je pomogao graditi sinagogu. Doista je izuzetan. Otvara nam oči da iskrenije i pozornije pogledamo na mnoštvo ponašanja koje činimo u svom životu koja se nažalost ne mogu mjeriti s ponašanjem ovog “poganina“.

            Ako smo iskreni, pred ovim prizorom bismo trebali doživjeti divljenje i postiđenost. Ovaj čovjek je iskreno ponizna i ujedno je veliki vjernik. Ponizan je stoga što se osjeća nedostojnim da sam pristupi Isusu, a napose da Isus dođe k njemu, pod njegov krov. Kao satnik imao je gdje primiti Isusa. Nije bio siromah. Kao vjernik pokazuje svoju vjeru koja nadilazi sve ono što smo do sada u evanđeljima susretali. Vjeruje da mu Isus može pomoći iako ne prijeđe praga njegove kuće. Koja osjetljivost i poštovanje! Ostaje nam da molimo za takvu jednostavnost i vjeru.

            Kako je izgledalo Isusovo lice nakon što je sve ovo čuo? Morao se nasmiješiti i progovoriti posebno oduševljenim i dirljivim tonom.  Divi se svemu što je taj čovjek učinio. Zato je pohvalio satnika kao nikog od Izraelaca. Kao da je tom pohvalom htio reći: „Vjera ovoga čovjeka je čudesnija od čuda koje je izmolio! Ozdravljenje njegova sluge je manji znak od znaka njegove poniznosti i njegove vjere! Takva vjera potrebna je i vama. Ona je čudesna i čini čudesa.“

            Moramo zahvaliti Gospodinu koji nam je u današnjem evanđelju istaknuo vrijednost i važnost vjere. Takva vjera nam ponajviše nedostaje. Ne znamo kako bismo mu pristupili i kako molili. Zato smo potišteni i nezadovoljni. Neka Gospodin ojača našu vjeru.

            Dragi mladi, vjerujte da Gospodin može ojačati našu malovjernost i malodušnost. Vjeruj da možemo iznova započeti nakon pada. Vjeruj da mu se možeš vratiti nakon svojih lutanja. Vjeruj da Njegova Riječ može obasjati tvoju tamu.

vlč. Mario Šagolj

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION