Napomena

Tijelovo

Tijelovo je blagdan tijela i krvi Kristove pod prilikama kruha i vina; blagdan prisutnosti Kristove kojoj se klanjamo; blagdan nebeske gozbe od koje živimo kao vjernici.

                U prvom smo čitanju slušali o Melkizedeku, kralju šalemskom koji iznosi kruh i vino kao dar Abrahamu. Cijela tradicija u tome gleda navještaj drugoga kralja, Isusa iz roda Abrahamova, koji će u tom istom gradu Jeruzalemu ovjekovječiti prinos kruha i vina u euharistiji i biti nazvan „svećenikom po redu Melkizedekovu“.

                Sveti Pavao izvješćuje o tom Kristovu činu onako kako je to predajom primio i u svojim kršćanskim zajednicama nastavljao činiti. Od Posljednje večere, pri kojoj je Krist prvi ustanovio euharistiju, njegova je Crkva neprestano ponavlja, jer je on tako naredio. Tako obred kruha i vina ostaje trajna oznaka Isusovih vjernika: njihova trajna veza s Učiteljem Isusom.

                Evanđelje govori o čudu umnoženja kruha u pustinji. Obiljem kruha u pustinji Isus želi navijestiti ono duhovno obilje koje je on donio na ovaj svijet, a koje će se dijeliti u obliku kruha i vina u svetoj pričesti. Tko god je gladan njegova spasenja, odsada neće oskudijevati.

Prva praktična misao današnjeg navještaja jest da Bog hrani čovjeka. Bog je stvorio čovjeka potrebna hrane i dao mu je zemlju da od nje prima potrebnu hranu i tako živi. I čovjek je odvajkada bio svjestan toga Božjega dara, svoje ovisnosti o Bogu i njegovu promislu. I u oskudici hrane i drugih sredstava potrebnih za život utjecao se Bogu za pomoć.

                Sreća čovjeka u izobilju hrane za život i nesreća u njezinoj oskudici toliko su prirođene čovjeku da se i Bog u svojoj objavi čovjeku poslužio tom općeljudskom situacijom kao slikom čovjekova nadnaravnog života i spasenja. Zato Bog naviješta svoje spasenje u Kristu u slici obilja hrane i pića.

                Tako i Isusova čudesa umnažanja hrane i pića treba shvatiti u tom smislu: ona žele objaviti da se u Isusu ispunjaju Božja obećanja o njegovu spasenju. Nastupilo je opće obilje kao znak da se vrijeme ispunilo i da je Božje spasenje na djelu. Tako treba shvatiti Isusovo čudo pretvorbe vode u vino u Kani Galilejskoj i sva čudesna umnoženja kruha i druge hrane.

                Ali Isus iskorištava oduševljenje svojih slušatelja njegovim čudesnim zahvatima u hrani i piću da bi navijestio ono što ta čudesa znače. On prije svega naviješta da je on osobno „kruh koji je s neba sišao“.

                Tu on sebe oglašuje posrednikom svih darova što ih Bog daje čovjeku: čovjek u svom tjelesnom i duhovnom životu ovisi o njemu. Kao opći simbol te stvarnosti jest euharistija, u kojoj se on daje čovjeku u obliku kruha.

                Samo ustanovljenje euharistije pod prilikama hrane znači da ona u nadnaravnom životu čovjeka ima one osobine i onu ulogu što ih tjelesna hrana ima u čovjekovu tjelesnom životu. Tako treba o njoj i razmišljati. A to znači prvo da hrana uzdržava život: tko jede živi, tko ne jede, umire. Zato Isus veoma otvoreno govori: Ako ne budete jeli tijela Sina čovječjega i pili njegove krvi, nećete imati života u sebi. Da bismo dakle imali u sebi novi život koji smo po krštenju primili od Boga, moramo se hraniti euharistijom koju je Bog odredio da u nama taj život uzdržava. Drugo pravilo je da hrana daje razvoj i rast ljudskom organizmu. Znate kako roditelji djeci koja nemaju apetita, da bi ih privoljeli da jedu, govore da će ako jedu „narasti velika“. Opća je istina da naš razvoj i rast ovise o količini i kakvoći hrane: tko jede više i bolje, postaje veći; tko jede malo i loše, ostaje malen. Ako to prenesemo na nadnaravni život, onda to znači da onaj koji se više, češće hrani euharistijskim kruhom, raste i napreduje u kršćanskom životu; tko, s druge strane, uopće ne jede euharistijski kruh ili ga jede tek iznimno rijetko, ostaje malen i zakržljao u svom kršćanskom životu.

                Još je jedna karakteristika tjelesne hrane koju treba primijeniti i na euharistiju: naše uzimanje hrane nije samo naša dužnost nego i osobna i društvena radost. Zdravog čovjeka jelo veseli. A sva društvena slavlja su redovito popraćena zajedničkim jelom i pićem, što pridonosi slavljeničkoj radosti. Tako je i s nama vjernicima u odnosu na euharistiju. Susresti se s Kristom u pričesti njegova tijela predstavlja radost za svakog vjernika. Radost dakako u vjeri. A zajedničko svečano blagovanje sa svetog stola uvelike pridonosi našoj vjerničkoj povezanosti i radosti toga zajedništva. Ne slavi se uzalud u kršćanskim obiteljima prva pričest njihove djece; ne organiziraju se bez razloga dani kruha u mnogim našim mjestima. Sve je to potvrda da kruh, i zemaljski i nebeski, ljude ispunja radošću i međusobnim zajedništvom u vjeri i ljubavi.

 

Dragi mladi, Tijelovo je blagdan koji nas na sve ovo podsjeća i koji nam daje priliku da sve to doživimo. Danas naš Melkizedek Isus iznosi pred nas svoj kruh i vino i kao svećenik Boga svevišnjega prinosi ga zajedno s nama Bogu. Danas smo se okupili da doživimo radost pričesti nebeskog kruha i radost zajedničkog blagovanja sa svetog Božjeg stola euharistije. Svoju vjeru u te velike božanske istine i svoju radost što im možemo biti dionici iskazujemo i današnjom procesijom, ophodom euharistije, kojim tu svoju vjeru svjedočimo.

vlč. Tomislav Kolar

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION