Napomena

5. Uskrsna nedjelja

Dragi čitatelji!

Ova peta Uskrsna nedjelja nam donosi dio evanđelja kada je Isus bio sa svojim učenicima u dvorani Posljednje Večere, gdje se s njima sastao da blaguju Pashu. Slave događaj kada je Gospodin oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva i vodio ih u obećanu zemlju. Sada u ovoj dvorani Gospodin će opet povesti svoj narod na put u obećanu zemlju, prema Nebu, prema novom Jeruzalemu.

 

U Starom Zavjetu je taj događaj bio slika ovoga što Isus čini sada u dvorani, gdje u prilikama kruha i vina, predaje svoje tijelo, krv, dušu i božanstvo. To oslobođenje je učinio već na Posljednjoj večeri, a sutradan u Petak će svojom mukom i smrću to učiniti i na izvanjski način. Zato je i rekao već sada, nakon što je Juda izašao iz blagovališta da ga izda, ''Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!'' U Božjem planu, dakle, proslavljen može biti onaj koji iz ljubavi ide u patnju, pa i u smrt.

Nakon ovih riječi o proslavi, Isus svojim učenicima upućuje druge riječi: ''Zapovijed vam novu dajem: Ljubite jedni druge.'' Pitam se: Pa što je tu novo Isuse? Pa ova zapovijed postoji i u Starom Zavjetu. Kako onda može biti nova? Novo u ovoj zapovijedi je u nastavku ovih riječi: ''kao što sam ja ljubio vas.'' A kako nas to Isus ljubi? Ljubi nas do kraja, do smrti na križu. Ljubi nas i dok lažu protiv njega, i dok ga šamaraju. Ljubi nas i dok ga pljuju i bičuju, ljubi nas i dok mu stavljaju trnovu krunu na glavu, i onda kada narod viče raspni ga, i onda kada pada pod teretom križa. Ljubi nas i kada  ga probadaju kopljem. Isus Krist ljubi čovjeka do kraja. Kojeg čovjeka? Ne pravednika, nego grešnika. Pa tko bi od nas ljudi dao život za dobra čovjeka? Jedva da bi se tko našao, a Isus još daje život i za grešnika. Jer to je ljubav koju pravi Otac ima za svoju djecu. Ljubavi je stalo do drugoga, a ne do sebe same. Ljubav je uvijek TI, a ne JA. Zato je ovo nova zapovijed koju nam Isus daje, jer pokazuje način kako u svakodnevnom životu treba ljubiti. Po tome će kršćani biti prepoznatljivi u svijetu, po ljubavi. Zato će kasnije svijet govoriti: Gledaj kako se ljube, to su kršćani…

Jedan se čovjek, imenom Pahomije, u prvim stoljećima kršćanstva obratio upravo primjerom ljubavi među kršćanima. Bio vojnik i kada je s vojskom stigao u jedno selo gdje su živjeli kršćani, oni su odmah dotrčali do njih, uzeli njihove stvari, nahranili ih, oprali i činili im razne usluge. On se čudio kakvi su to ljudi, a jedan njegov kolega vojnik mu je odgovorio da su to kršćani. Bio je toliko oduševljen njima, da se odmah počeo zanimati za Krista, tražiti da bude poučen o vjeri i da se krsti. Napustio je vojsku i povukao se u pustinju, osnovao i nekoliko samostana te se smatra da je on prvi osnivač monaštva. Poslije je proglašen svetim.

Zato je važno držati novu zapovijed koju nam Isus daje. Neće uvijek biti lako ljubiti, ali to je jedini način do svetosti.

vlč. Ivan Faletar

TPL_BEEZ2_ADDITIONAL_INFORMATION